ESG kriteriji su izazov, ali i prilika

Zašto je Europska komisija prepoznala upravo financijski sektor kao glavnu polugu za ostvarenje održivosti cjelokupnog gospodarstva? Jesu li objave o okolišnim i društvenim rizicima i održivosti i ranije bile važne investitorima? Hoće li nova regulativa olakšati ili otežati financiranje projekata?

Na ova i brojna druga pitanja odgovore su na online panelu Održivo financiranje: banke, kompanije i projekti u svjetlu EU regulative koji smo organizirali 5. svibnja dali Ivana Gažić, predsjednica Uprave Zagrebačke burze, Zoja Crnečki, savjetnica Uprave DIV grupe, Tamara Tarnik, voditeljica Službe za zaštitu okoliša i održivi razvoj u HEP d.d. i Hrvoje Galičić, savjetnik Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvitak. Panel je vodila Daria Mateljak, naša izvršna partnerica. U uvodnom govoru panela, dr. sc. Mirjana Matešić, ravnateljica HR PSOR-a, predstavila je promjene koje donose nova EU regulativa i taksonomija. U novoj Direktivi o korporativnom izvještavanju CSR označava Corporate Sustainability Reporting, dakle, napušta se postojeća terminologija o nefinancijskom izvještavanju i ponovno se vraćamo izvještavanju o održivosti. Upravo ova direktiva ima za cilj unaprijediti informacije koje industrija, odnosno gospodarstvo u cijelosti priprema za financijski sektor, kako bi dala dovoljno informacija financijskim institucijama koje onda na temelju tih informacija usmjeravaju sredstva prema održivim poduzećima i održivim projektima. Predsjednica Uprave Zagrebačke burze, Ivana Gažić istaknula je kako se pojavila nova generacija ulagača “ milenijalci, koji su najbogatiji i najobrazovaniji investitori do sad te da su upravo oni ti koje zanima promjena i koji je pokreću. Investiranje u ESG je najbrže rastuća klasa imovine na svijetu i svake godine se otvara na tisuće novih fondova koji investiraju isključivo u održive kompanije. Investitori su postali inicijatori promjene, a nastavno na njih i vlade i velike financijske institucije. Naime, već sad postoji veliki niz istraživanja koja pokazuju da kompanije koje poštuju ESG standarde dugoročno imaju bolje povrate i manju rizičnost. Pozitivno je što se ovaj put interes poklopio s onim što je dobro za društvo u kojem živimo i koje će osigurati da veći broj kompanija počne razmišljati o ova tri faktora i kako utječe na njih svojim svakodnevnim poslovanjem. Hrvoje Galičić, savjetnik uprave Hrvatske banke za obnovu i razvitak, dodao je kako je jasno da investitori sve više pažnje posvećuju ESG kriterijima, jer su prepoznali da se u tim područjima nalaze njihovi rizici. Samo pitanje održivog financiranja je postalo vruća tema i na raspravama udruženja razvojnih banaka gdje je zaista pitanje održivih ulaganja i ulaganja u skladu s društvenim kriterijima postalo nešto na što se mora obratiti posebna pozornost. Ustvrdio je da alternative održivom, zelenom financiranju u ovom trenutku više ni nema. Preostaje jedino pitanje na koji način i koliko brzo će se financijske institucije prilagoditi kako bi odgovorile na ta pitanja. Velike energetske kompanije i proizvodne industrije također su dužne izvještavati o održivosti, ali to od njih ujedno traže i kupci i investitori. Tamara Tarnik, voditeljica Službe za zaštitu okoliša u HEP d.d., je ustvrdila da su i pred energetski sektor postavljeni uistinu veliki zahtjevi. Investitore, posebno kad je riječ o ulaganju u projekte, zanima koliko su ti projekti u skladu s ciljevima Europske unije. Okolišni ciljevi su poznati, objavljen je i nacrt tehničkih kriterija okolišnih ciljeva za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima. Za sve projekte postoji niz kriterija koje će biti potrebno zadovoljiti da bi se mogli dobiti zajmovi na tržištu kapitala. Iako su navedeni kriteriji još uvijek samo u fazi nacrta, već sad je izvjesno da će biti vrlo strogi i opsežni. Zoja Crnečki, savjetnica Uprave DIV grupe, dodala je kako i kupci sve više žele kupovati održive proizvode. Kompanije su one kojima je u interesu proizvoditi održive proizvode, posebno onima koje posluju na području Europske unije. One to postižu na način da kontroliraju cijeli svoj dobavljački lanac. Bilo da je to putem izvještavanja, audita, specijalnih agencija ili platformi koje kontroliraju cijeli proces. Posebnu pozornost obraćaju na transparentnost, korporativno upravljanje, odnos prema dobavljačima, kupcima, zaposlenicima, krajnjim korisnicima i sl. Kompanije su te koje ocjenjuju svoje dobavljače i daju preporuke za poboljšanje. U tom procesu svi napreduju i postaju konkurentniji te dobivaju na vrijednosti. U konačnici, nije važan izvještaj, već ciljevi, ostvarivanje tih ciljeva i napredak. Panelisti su složni u zaključku da je održivost jedini smjer kojim se može ostvariti napredak te kako su trenutno sve oči uprte u Europsku uniju koja treba dati okvir za ostvarenje ambicija Zelenog plana. Tijekom rasprave i u chatu s pratiteljima panela istaknuta je potreba edukacije tržišta, ali i umrežavanja, razmjene informacija, međusektorske suradnje i kolegijalne podrške među svim dionicima novih, vrlo složenih regulatornih zahtjeva.