Osvrt na Panel 2 - Dubinska analiza održivosti – trošak ili alat boljeg upravljanja

Panel „Dubinska analiza održivosti – trošak ili alat boljeg upravljanja“ održan je prvog dana 17. konferencije o održivom razvoju. Uvodničari su bili Daniel Schönfelder, partner u blue marble legal i glavni europski pravni savjetnik pri Responsible Contracting Projectu (RCP) i Sonja Ágústsdóttir, analitičarka politika i voditeljica upravljanja pri OECD Centru za odgovorno poslovno ponašanje.

Daniel Schönfelder osvrnuo se na iskustva Njemačke s obveznom dubinskom analizom ljudskih prava. Njemačka od 2021. provodi Zakon o opskrbnim lancima koji se u četiri godine pokazao kao vrijedan društveni eksperiment. Kako je naglasio, zakon je potaknuo ozbiljniji pristup ljudskim pravima u kompanijama, a strani dobavljači sve jasnije razumiju Europska očekivanja i koristi usklađivanja. Schönfelder je istaknuo primjer tekstilne industrije u kojoj vrlo niske plaće radnika otežavaju pronalazak radne snage. Nemoguće je voditi tržišnu borbu konstantnim snižavanjem cijena proizvoda. Razvoj zakonodavstva koje regulira poslovne prakse prema održivosti štiti europski model konkurentnosti koji se temelji na zaštiti radnika, okoliša, odgovornoj uporabi tehnologije i širi dobru praksu.

Schönfelder je naglasio kako kvalitetna dubinska analizu zahtijeva izgradnju interne infrastrukture uključujući upravljačke strukture, politike, procese upravljanja rizicima, postupke analize i prioritizaciju rizika, preventivne i korektivne mjere, mehanizme pritužbi i evaluaciju učinkovitosti. Dubinska analiza treba se provoditi prioritizacijom, razumijevanjem rizika (risk-based approach) i logikom kontinuiranog poboljšanja.

Iako zakon trenutačno obvezuje kompanijama da nadziru samo ključne dobavljače, ipak se najveći rizici nalaze dublje u lancu vrijednosti. Učinkovitost je bitnija od savršenstva, a prioritet treba dati aktivnostima koje donose najveći pozitivni učinak. Trenutni alati poput generičkih upitnika i kodeksa ne daju pouzdane i transparentne podatke. Kompanije bi trebale razvijati partnerske odnose s dobavljačima, razumjeti njihove izazove i podržati izvedive korake prema poboljšanju. Kao dodatni izazov, g. Schönfelder je istaknuo nejasno definiranu građansku odgovornosti u slučajevima kada žrtve unutar lanca vrijednosti želi pokrenuti tužbu, uz poruku da država mora dati jasne i konkretne smjernice kompanijama.

Gđa Sonja Ágústsdóttir je u uvodnom govoru predstavila ključne međunarodne instrumente za odgovorno poslovanje i njihovu primjenu u praksi. Posebno je istaknula OECD-ove Smjernice, koje primjenjuju 52 države, uključujući i Hrvatsku od 2019. godine. Smjernice imaju jedinstven mehanizam provedbe putem nacionalnih kontaktnih točaka (NKT-ova), koje promiču odgovorno poslovanje i rješavaju pritužbe kroz dijalog s kompanijama i posredovanjem pokušavaju pronaći rješenje. Kao najhitnije teme izdvojila je bioraznolikost i klimatske promjene, istaknuvši da Smjernice sadrže međunarodno usuglašene standarde o klimi usklađene s Pariškim sporazumom.  

Predstavila je OECD-ov Vodič za dubinsku analizu iz 2018., koji definira šest koraka i na koji se izravno oslanja Direktiva o dubinskoj analizi održivosti (CSDDD). Posebno je pažnju posvetila okviru sudjelovanja (involvement frameworku), koji definira tri načina povezanosti kompanije s negativnim utjecajem: uzrokovanje, pridonošenje i izravna povezanost. Naglasila je kako dubinska analiza nije izolirana funkcija, nego strateški proces utemeljen na rizicima, prioritetima i suradnji svih timova i dionika.

U raspravi je gđa Ágústsdóttir istaknula pozitivni trend izvještavanja o održivosti, s 12900 kompanija odnosno 91 % tržišne kapitalizacije u 2024. godini, u odnosu na 9600 u 2022. godini, odnosno 86 % tržišne kapitalizacije. Navodi kako Smjernice za dubinsku analizu odgovornog poslovnog ponašanja OECD-a koristi više od 20 000 kompanija, sve češće i financijski sektor. Unatoč rastu svijesti, EU se suočava s “antiregulacijskim” valom, a kompanije su preopterećene izvještavanjem i često podcjenjuju koristi dubinske analize. Kao pozitivan primjer navodi implementaciju OECD-ovih smjernica za mineralne sirovine, koji je rezultirao smanjenju nasilja od 60 –70 % u DR Kongu. OECD trenutno analizira 270 studija kako bi kvantificirao učinke primjene Smjernica. Problematična ostaje i neusklađenost regulatornih okvira jer u izvještaju navode kako 87 % kompanija izvještava o održivosti kroz više okvira istovremeno.

Nadalje, potrebno je razumjeti materijalnost rizika kako bi kompanije mogle točno provesti procjenu materijalnosti i dubinsku analizu. OECD je proveo analizu 42 procjene dvostruke materijalnosti kod energetskih kompanija rađenih u prvom valu CSRD-a. Njih 86 % procjenjuje da su rizici za okoliš i bioraznolikost materijalni za društvo, a samo 36 % smatra da su financijski materijalni za njih same - gledaju ih kao jako riskantne za društvo, ali ne riskantne za njihovo poslovanje. Naglašava kako kompanije moraju jasnije sagledati koristi od upravljanja tim rizicima.

Schönfelder navodi Norvešku kao bolji primjer od Njemačke koja se fokusirala na ključne dobavljače. Norveška je svoj zakon uskladila s OECD-ovim smjernicama i usmjerila se na pristup temeljem na riziku umjesto na razinu dobavljača. Iskazuje i nezadovoljstvo CSRD-om i ESRS-om jer usmjeravaju kompanije na prikupljanje i pripremu podataka bez stvarne akcije te otvorio pitanje njihove usklađenosti s CSDDD-om. Postoje i drugi problemi poput EUDR-a, koji g. Schönfelder ističe kao odličnu namjeru i ističe da postoji velik problem s očekivanjima prema Članku 2, br. 40, i Članku 3.

Gđa Ágústsdóttir je zaključila da kompanije moraju jasno prikazati kako održivost  implementiraju u strategiju, razumjeti svrhu vlastitih procesa, osigurati usklađenost oko ciljeva te razlikovati povezanost rizika s ekonomskim prilikama, odnosno kao rezultat zakonske obveze. Isto tako, važno je i poznavati mehanizam za pritužbe, sudjelovati u oblikovanju politika i surađivati s Nacionalnim kontaktnim točkama. Ako je kompanija usklađena s ILO deklaracijom, UNGP-ovima, OECD smjernicama za multinacionalna poduzeća, u velikoj je mjeri usklađena i s drugim međunarodnim okvirima.  

Schönfelder predložio je optimizaciju/racionalizaciju OECD smjernica i istaknuo kako rješenja moraju biti provediva za kompanije, što nije slučaj nevladinih organizacija (NVO) koje to ne prepoznaju kao prioritet. NVO može biti odličan partner, ali moraju nuditi pragmatična rješenja. Kompanije pak trebaju provoditi onoliko učinkovitih mjera koliko su realno u mogućnosti, dok bi država kao podrška kompanijama trebala pružiti jasne predloške za mapiranje lanaca vrijednosti i prikupljanje podataka s ciljem osiguravanja dosljednosti i učinkovitosti provedbe.

Hvala našim sponzorima koji su omogućili održavanje ovog Panela: @Hrvatski Telekom, @IKEA, @Messer Croatia Plin

Cijelu panel raspravu možete poslušati ovdje, nakon 3:30:40