Osvrt na Panel 3 - Stajalište europskih zemalja prema ciljevima i regulativi održivosti

Drugog dana ovogodišnje Konferencije održan je Panel 3 -Stajalište europskih zemalja prema ciljevima i regulativi održivosti. Gđa Andrea Čović Vidović, zamjenica voditeljice Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj moderirala je ovu raspravu u kojoj su sudjelovali Nj. E. Arne Sannes Bjørnstad, veleposlanik Kraljevine Norveške; Nj. E. Anna Katarina Boda, veleposlanica Kraljevine Švedske i Nj. E. Gašper Dovžan, veleposlanik Republike Slovenije.

Panel je otvorila gđa Čović Vidović osvrtom na paket Omnibus I zakonodavnih prijedloga  Europske komisije, koji obuhvaća šest područja: održivost, ulaganja, poljoprivredu, mala i srednja poduzeća, digitalizaciju, obranu i kemikalije. Cilj paketa je smanjiti administrativno opterećenje i usmjeriti se na proporcionalne obveze, uz zadržavanje temeljnih ciljeva politika. Prijedlogom je predviđeno smanjuje administrativnih zahtjeva (red tape) za 25 % za mala i srednja poduzeća, koja čine gotovo 90 % europskog gospodarstva. Svaki dio paketa prolazi kroz redovni zakonodavni postupak Europske unije, a među prihvaćenim prijedlozima je i  Stop the clock .

Nj. E. g. Gašper Dovžan istaknuo je kako će se u Sloveniji  administrativni teret smanjiti s više od 300 na svega 40 obveznika. Rekao je kako Slovenija pristupa oprezno pri uvođenju regulatornih rasterećenja jer je većina slovenskih kompanija duboko uključena u međunarodne lance vrijednosti i tržišno će biti pod pritiskom da raspolažu ključnim podacima o održivosti. Slovenija zato podržava dobrovoljno izvještavanje te razmatra model koji bi omogućio dostupnost najvažnijih podataka potrebnih za suradnju s drugim kompanijama i pristup financijskim instrumentima.

Norveški veleposlanik, Nj. E. Arne Sannes Bjørnstad ocijenio je najavljena pojednostavljenja pozitivnima, uz napomenu da administrativni i troškovi usklađivanja za norveške kompanije nerijetko predstavljaju velik izazov. Dodao je da norveški Zakon o transparentnosti (Transparency Act) sadržajno vrlo sličan europskoj direktivi o dubinskoj analizi te da je u Norveškoj ključno razumjeti prakse drugih država i kompanija, kako bi se zadržala konkurentnost i pozicioniranje na tržištu.

Švedska veleposlanica, Nj. E. Katarina Boda, podsjetila je da je Švedska još 1967. godine usvojila jedan od prvih okolišnih zakona u svijetu te se nakon naftne krize usmjerila prema ne-fosilnim izvorima energije i korištenju vlastitih prirodnih resursa kako bi osigurala neovisnost. Od 1990. godine švedsko je gospodarstvo poraslo za gotovo 90 %, dok su emisije smanjene za oko 40 %. Ističe kako su kompanije ključni pokretači i inovatori u tranziciji prema klimatskoj neutralnosti do 2050. godine. Zalaže se za zadržavanje visokih standarda, ali uz smanjenje administrativnog opterećenja te veću regulatornu predvidljivost kako bi gospodarstvo moglo dugoročno planirati tranziciju.

U nastavku rasprave gđa Čović Vidović otvorila je pitanje o stavu Slovenije, Norveške i Švedske o važnosti zelene tranzicije. Sugovornici su se složili da u svim zemljama postoji široka društvena podrška zelenoj tranziciji i klimatskim ciljevima, ali s različitim izazovima prilikom provedbe. Nj.E. Dovžan je naveo kako Slovenija, kao visoko industrijalizirana zemlja pronalazi velik potencijal u investicijama i razvoju čistih tehnologija, a prethodna iskustva tranzicije ulijevaju dodatnu sigurnost. Nj.E. Bjørnstad je naglasio da stanovnici Norveške klimatske promjene ne doživljavaju kao hitno pitanje, već smatraju da su troškovi života i sigurnosna situacija u Europi koja je ugrožena ruskom agresijom na Ukrajinu, u prvom planu. U Norveškoj, kao i u Sloveniji, grijanje na drva je uobičajeno, jer postoji snažna kultura šumarstva. U područjima Norveške s razvijenom naftnom i plinskom industrijom, koja zapošljava mnoge stanovnike tih područja, podrška borbi protiv klimatskih promjena je niža. Švedska, kako je navela Nj.E. Boda, klimatske promjene prati i obrađuje u obrazovnom sustavu još od 1970-ih, a o temi se predaje i u vrtićima i školama, zbog čega je svijet o klimatskim promjenama među stanovništvom na visokoj razini. Nj.E. Boda je istaknula da sada treba napraviti potrebne promjene. Ipak, paralelno uz temu klimatskih promjena pojavljuju se druge hitne teme poput rata u Ukrajini, švedske obrane, ekonomske ovisnosti koji utječu na tržište rada, a i teme troška stanovanja. Nj.E. Boda ističe kako bi se zelena tranzicija trebala promatrati kao razvojna prilika, uz kombiniranje poticaja i mjera za održive prakse. Do 2040. će biti 90 % manje emisija nego u 1990., ali i dalje se treba postići klimatska neutralnosti do 2050., istaknula je gđa Čović Vidović.

Iz publike je g. Daniel Schönfelder postavio pitanje o razlozima pragmatičnosti skandinavskih zemalja u implementaciji održivih praksi. Nj.E. Bjørnstad je odgovorio kako u manjim državama poput Norveške, važnu ulogu imaju društvena kontrola i reputacijski rizik kompanija, dok stroga pravila vlasti i sama kultura zemlje dodatno doprinose uspješnoj provedbi. Nj.E. Boda je dodala kako je Švedska 100 godina bila jedna od najsiromašnijih zemalja u Europi zbog svoje geografske pozicije te je morala ulagati u industrijski razvoj i inovacije kako bi sustigla ostale zemlje. Ističe važnost pragmatičnosti i usredotočenosti na vrijednosti u pozicioniranju Švedske kao predvodnice u zelenoj tranziciji.

Nadalje, gđa Čović Vidović upitala je Nj.E. Dovžana kako Slovenija usklađuje nacionalne poticaje s nadolazećim standardima. Nj.E. Dovžan je pojasnio kako su u Sloveniji poticaji usmjereni na dobrovoljno izvještavanje putem fonda namijenjenog poduzećima te istaknuo da su poticaji korišteni za uspostavljanje centra za kružno gospodarstvo koji služi kao pokretač razvoja, edukacijska platforma, informativna točka i podrška za razvoj i rast održivog poslovanja. Javni pozivi usmjereni su na zelenu tranziciju kroz promjene  poslovnih modela i istraživanje i razvoj novih tehnologija naročito jer je drvo jedini značajni prirodni resurs Slovenije. Dodatnim ulaganjem u čiste poslovne modele podupiru start upe upravo u tom području.

U nastavku panela, gđa Čović Vidović osvrnula se na aktivnu ulogu norveških kompanija u području zelenih obveznica i održivog financiranja. Nj.E. Bjørnstad nadovezao se te istaknuo kako su zelene obveznice dobar način da kompanije prikupe sredstva za ulaganje u zelene tehnologije i održiviju proizvodnju. Premda Norveška nije formalno obuhvaćena EU standardom za zelene obveznice, norveške kompanije čine 25 do 30 % ukupne vrijednosti izdanja na nordijskom tržištu. Pritom je naglasio kako su  pojednostavljenja dobrodošla jer je mnogim zemljama prekomplicirano korištenje zelenih investicija. Otvoreno je i pitanje proširenja područja primjene taksonomije kako bi postala relevantna za veći broj kompanija te je naglašeno kako je alat koristan, ali administrativno zahtjevan te dio kompanija trenutno ostaje izvan njegova dosega.

Nj.E. Boda nastavila je naglasivši da su švedske kompanije inovativne i imaju visoke standarde u održivosti, transparentnosti i rodnoj ravnopravnosti. Pravila su korisna, ali postoji jasna potreba za pojednostavljenjem. Poslovanje sa švedskim kompanijama često je skuplje jer imaju stroga pravila no to partnerima daje sigurnost i kvalitetu. Švedske kompanije ne mogu se natjecati u svim dijelovima tržišta, no strateški biraju područja u kojima mogu ostvariti vodstvo. S obzirom na održavanje COP30 u Brazilu, švedske kompanije u tome vide priliku za širenje svojih naprednih rješenja u području održivosti.

Sloveniji je u budućnosti fokus na digitalizaciji kako bi se osigurala učinkovitost. Gđa Čović Vidović dodala je da je u Omnibus paketu pojednostavljena i digitalizacija, no postoje i EU fondovi za digitalizaciju kroz koje Europska komisija pruža podršku kompanijama. U Sloveniji se pomorski promet razvija vrlo brzo, no administrativni pritisak dodatno opterećuje sektor, posebice pri uvozu. U tom kontekstu pojavljuju se izazovi vezani za mehanizam za ugljično prilagođavanje (CBAM) te Slovenija traži promjene u pragu i uvođenje financijske potpore kako bi se industrija bolje prilagodila. Najveća prijetnja je mogućnost relokacije tranzitnih ruta no istovremeno, Slovenija ulaže značajna sredstva u infrastrukturu i ima potencijala za smanjenje vlastitog ekološkog otiska.

Gđa Čović Vidović je zatim otvorila temu sljedeće financijske perspektive Europske unije za razdoblje 2028.–2034. Europska komisija već je predložila novi proračun za razdoblje, a sada slijede pregovori s Vijećem, državama članicama i Europskim parlamentom o novoj arhitekturi višegodišnjeg financijskog okvira u sklopu kojeg su i klimatske mjere poput CBAM-a. Nj.E. Bjørnstad se nadovezao da je Norveška trenutno glavni dobavljač energije za Europsku uniju, proizvode plin i hidroenergiju, što zahtijeva kontinuirana ulaganja u inovacije. U tom kontekstu ističe se i koncept pohrane ugljika (CCS) koji se u Norveškoj koristi kao alat kružnog gospodarstva te način za osiguravanje daljnje ili povećane proizvodnje plina uz smanjene emisija. Norveška je geografskim oblikom specifična zemlja i ima visoke emisije u transportu te iako je europski predvodnik u električnim vozilima, geografska rasprostranjenost i klimatski uvjeti i dalje otežavaju brzu dekarbonizaciju. Za smanjenje emisija, Norveška bi trebala prestati proizvoditi energiju, što nije ostvarivo s obzirom na sigurnost opskrbe Europe.

Hvala našim sponzorima koji su omogućili održavanje ovog Panela: @Hrvatski Telekom, @IKEA, @Messer Croatia Plin

Cijelu panel raspravu možete poslušati ovdje. Snimka prvog dana 17. konferencije o održivom razvoju dostupna je ovdje.