Zajednička odgovornost i globalna solidarnost za održivu budućnost

Izvještaj UN-a, nazvan Shared responsibility, global solidarity: Responding to the socio-economic impacts of COVID-19 poziv je na globalno djelovanje. Radi se o pozivu da se usredotočimo na ljude – žene, mlade, radnike s niskim prihodima, male i srednje kompanije, neformalni sektor i ranjive skupine koje su najizloženije riziku pandemije. Uključeno je i razmatranje kako će koronavirus utjecati na Program UN-a za održivi razvoj 2030. Priredio: Marko Ezgeta Suočeni smo s neviđenom globalnom zdravstvenom krizom u 75-godišnjem postojanju Ujedinjenih naroda. Ona ubija ljude, širi patnju u društvima i preokrenula je živote ljudi. No, radi se o puno većem izazovu od same zdravstvene krize. Ovo je kriza čovječanstva. COVID-19 napada društva u njihovoj srži. Međunarodni monetarni fond (MMF) upravo je preispitao izglede za rast gospodarstava u 2020. i 2021. godini, uz procjenu kako je svijet već ušao u recesiju, jednaku ili još goru onoj iz 2009. godine. MMF predviđa oporavak u 2021., i to samo ako svijet uspije staviti virus pod kontrolu i ako se poduzmu potrebne ekonomske mjere. Poslovni sektor prihvatio je izazov Mnoge korporacije pomažu i pojačavaju djelovanje prema  zahtjevima zdravstvenog sustava. Farmaceutske kompanije surađuju s vladama na povećanju mogućnosti testiranja, dok proizvođači prelaze na proizvodnju maski i ventilatora ili mijenjaju  dosadašnje proizvodne procese prema istom cilju. IT kompanije pružaju ključne digitalne alate za prevladavanje društvene izolacije, promiču društvenu koheziju i podižu svijest o smjernicama ponašanja kako bi se očuvali zdravlje i sigurnost u vrijeme pandemije. Inovacije u privatnom sektoru mogu značajno pridonijeti neposrednom i kratkoročnom odgovoru na pandemiju i dugoročnoj otpornosti na krizu. Važno je koristiti dostignuća modernih tehnologija, velike količine podataka (big data) i umjetnu inteligenciju, kako bi se stvorilo javno dostupno dobro u obliku djelotvornih uvida u stvarnom vremenu koji nam pomažu predvidjeti razvoj situacije. Ti podaci bi mogli služiti za identifikaciju novih žarišta, odrediti preopterećenost zdravstvenih i drugih javnih usluga, pratiti i suzbiti širenje ksenofobije i dezinformacija ili izmjeriti međusektorski utjecaj krize na najranjivije pripadnike društva. U navedenim radnjama, moraju se uzeti u obzir etika i privatnost, a okviri upravljanja podacima su potrebni kako bi se podržala brza inovacija i osigurala transparentnost na koji se način podaci dijele te kako se oni točno koriste za javno dobro. Nužno je spriječiti sudionike opisanih radnji da iskoriste krizu kako bi kršili ljudska prava ili stvorili sustave za masovni nadzor stanovništva. Ujedinjeni narodi pozivaju sve kompanije i svjetske korporacije da poduzmu tri glavne mjere:

1. Pridržavaju se zdravstvenih, sigurnosnih smjernica i ekonomske amortizacije za radnike, što uključuje osiguravanje sigurnosti i fizičke distance radnika te sigurne plaće za one koji rade od kuće.
2. Omogućuju financijsku i tehničku potporu vladama doprinosom Fondu solidarnosti za COVID-19.
3. Prilagode svoje pogone i poslovne planove kako bi se usredotočili na potrebe ove krize. Neke kompanije su započele s prilagodbama, ali je potrebno puno više onih koji će slijediti njihov primjer.

Utjecaj koronavirusa na Program UN-a za održivi razvoj 2030. Pandemija koronavirusa vjerojatno će imati dubok i negativan učinak na napore za ostvarenje održivog razvoja. Produljeno usporavanje globalnog gospodarstva negativno će utjecati na provedbu Programa UN-a za održivi razvoj 2030. i Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Slika 1 u ovom članku ilustrira neke očekivane efekte pandemije na implementaciju Ciljeva održivog razvoja. Najteže će biti pogođeni najugroženiji, uključujući žene, djecu, starije osobe i neformalne radnike. S druge strane, utjecaj na okoliš vjerojatno će biti kratkoročno pozitivan, jer je drastično smanjenje ekonomske aktivnosti uzrokovano krizom smanjilo emisiju CO2 i zagađenje u mnogim područjima. Ovakva su poboljšanja predodređena da budu kratkotrajna, osim ako se države ne obvežu na provođenje Ciljeva održivog razvoja nakon završetka krize i ponovnog pokretanja globalne ekonomije. Zbog veličine, obima i brzine pandemije te odljeva dostupnog kapitala iz zemalja u razvoju, postoji značajan rizik da će se sav raspoloživi politički kapital i ograničeni financijski resursi udaljiti od primjene Nacionalnih određenih doprinosa (NDC) za ostvarenje ciljeva iz Pariškog sporazuma i Ciljeva održivog razvoja. Ključno je da u odgovoru na krizu, države ostanu usredotočene na Ciljeve održivog razvoja i preuzete obveze za zaštitu klime te da očuvaju do sada ostvarene rezultate, a da ulaganjima u postupku oporavka zadrže usmjerenje prema uključivoj, održivoj i otpornoj budućnosti. Istina je da je svijet mogao biti bolje pripremljen za ovu krizu. Milenijski razvojni ciljevi i Ciljevi održivog razvoja mogli su nas usmjeriti prema svijetu u kojem je svakome omogućena zdravstvena zaštita, s kvalitetnim zdravstvenim sustavom iodrživijim gospodarstvima. Umjesto toga, većina država je premalo ulagala u zdravstvene sustave. Zdravstveni objekti nedovoljnih su kapaciteta za iznenadne povećane potrebe i države se uvelike oslanjaju na uvoz zdravstvene opreme. Većina država posjeduje slabe, podijeljene zdravstvene sustave koji ne osiguravaju opći pristup i kapacitete potrebne za borbu sa zdravstvenim krizama kao što je kriza uzrokovana koronavirusom.

Slika 1: Očekivani efekti pandemije na implementaciju Ciljeva održivog razvoja, Izvor: UN DESA

Održiva rješenja u borbi s krizom Nužno je da države djeluju solidarno i da nitko ne ostane nezaštićen za vrijeme trajanja i nakon završetka krize. Potrebno je ponuditi fiskalne poticaje i pružiti podršku najugroženijima. Državne mjere mogu obuhvaćati razna sredstva za očuvanje pristupa zdravlju i osnovnim životnim uvjetima. Prijenos novca za vrijeme trajanja pandemije pomoći će ljudima da izdrže neizbježnu recesiju. Socijalna zaštita, uključujući plaćeno bolovanje, spašava živote i ublažava patnje ljudi te istovremeno podupire otpornost ljudi i pridonosi ekonomskom oporavku. Uz to, mnoge vlade nastoje uspostaviti ravnotežu kroz dodjelu proporcionalne financijske potpore ili ograničenim smanjenjem poreza kompanijama kako bi spriječili otpuštanja radnika. Zaštita ljudskih prava i napori kako bi se osigurala uključenost potrebni su kroz periode priprema, reakcija na krizu i oporavka od nje. Dob, spol i migracijski status čimbenici su koji se, među ostalima, trebaju uzeti u obzir. Iako se virus pokazao kao stvarna prijetnja svim dobnim skupinama, stariji su posebno teško pogođeni te u prosjeku sačinjavaju preko 80% zaraženih. Osobe s ugroženim zdravstvenim stanjima i invaliditetom također spadaju u ugrožene skupine. Ljudska prava sadržana u pristupu prema koronavirusu također podrazumijevaju jamstvo da su informacije o pandemiji dosljedne, dostupne u razumljivim oblicima i prilagođene ljudima s posebnim potrebama, uključujući osobe s oštećenjem vida i sluha. Čelnici država moraju poduzeti sve mjere zaštite građanskog i demokratskog prostora i pomoći u izgradnji i očuvanju povjerenja u institucije te suzbijanju ksenofobije, diskriminacije, rasizma i stigmatizacije. Mrežne kompanije prvenstveno su odgovorne same prevenirati širenje dezinformacija, kroz pružanje pouzdanih informacija. Korištenje alata nadzorne tehnologije za praćenje širenja koronavirusa ne smije biti nametljivo, mora biti ograničeno u vremenu i svrsi i pridržavati se najstrože zaštite pojedinaca te međunarodnih standarda ljudskih prava. Podrška kompanijama, s naglaskom na male i srednje kompanije je od najveće hitnosti. Vlade mogu pružiti pomoć kompanijama u održavanju protoka osnovnih proizvoda i usluga. Nadalje, mogu se uvesti posebni hitni postupci javnih nabava, uzimajući u obzir poslovne prilike za žene i mlade. Trebalo bi se razmotriti privremeno smanjenje davanja na plaće i naknada za socijalno osiguranje, poreza na dodanu vrijednost te druge porezne olakšice. Konačno, potpore i subvencije mogu olakšati plaćanje najmova i komunalnih računa, isplate plaće i drugih osnovnih usluga. Trebat će poduzeti mjere za podršku neformalnom sektoru, koji čini 80% kompanija širom svijeta, a koje su uglavnom izvan dosega javnih politika. Gospodarski oporavak u korelaciji je s društvenom pravdom i dostojanstvenim radom. Međunarodni standardi rada pružaju provjerenu i pouzdanu osnovu za informiranje o političkim djelovanjima koji su koherentni, uvažavaju ljudsko dostojanstvo i usmjeravaju oporavak od krize na putanju utvrđenu Programom UN-a za održivi razvoj 2030. godine. Subvencioniranjem radnog vremena, prilikom kratkoročnog i dugoročnog zapošljavanja kroz korištenje potpora, mora se uzeti u obzir populacija koja bi mogla biti najizloženija negativnim utjecajima krize. Podrška mladim ženama i muškarcima može pomoći u borbi protiv opasnosti stvaranja izgubljene generacije mladih. Od presudnog je značaja da međunarodna zajednica podrži vlade ne samo u pružanju rješenja za učenje na daljinu koji koriste multimedijske pristupe za osiguravanje kontinuiteta učenja, već i u pružanju podrške učiteljima, roditeljima i skrbnicima u prilagođavanju načinima školovanja kod kuće. Uključenost i jednakost moraju biti vodeća načela za izbjegavanje daljnjeg produbljivanja nejednakosti u pristupu obrazovanju, uz posebne mjere koje se poduzimaju za zajedničko zadovoljavanje zdravstvenih, prehrambenih i obrazovnih potreba najugroženije i marginalizirane djece, ali i mladih. Opseg izazova zahtijeva suradnju javnih i privatnih partnera u osmišljavanju i razvijanju inovativnih i pravednih rješenja prilagođenih širokoj raznolikosti pogleda na nastalu situaciju. Očuvanje i jačanje društvene povezanosti slobodnim pristupom obrazovnim i kulturnim izvorima može koristiti za prevladavanje socijalne izolacije. Ulaganje u društvenu povezanost od posebnog je značaja za zemlje koje su slabog društvenog stanja zbog dugotrajnih sukoba, opetovanih prirodnih katastrofa ili prisilnih raseljavanja. Posebno ugrožena skupina – mladi Na globalnoj razini, milijuni mladih ljudi rade u zdravstvenom sustavu, a postotak je veći na južnoj hemisferi, što je u skladu s ukupnom, mlađom demografijom na tom području. Društveno-ekonomski učinci pandemije utječu posebno na mlade, koji su među najviše pogođenim skupinama. Statistike pokazuju da više od 1,5 milijardi mladih, ili 87% svjetske učeničke i studentske populacije, ne pohađa nastavu u školama i na sveučilištima u više od 165 država. Mladi su u posebnom riziku od povećane anksioznosti i suočavanja s problemima očuvanja mentalnog zdravlja, a mlade žene i djevojke izložene su većem riziku od intimnog partnerskog nasilja i drugih oblika nasilja u obitelji tijekom pandemije. Mladima će uvelike naštetiti nadolazeća globalna recesija. Nakon krize 2008. godine, stopa nezaposlenosti mladih u Velikoj Britaniji dosegla je oko 21%, oko 18% u Sjedinjenim Američkim Državama, a u Italiji rekordnih 43% u 2014. godini. Širenje ekonomije honorarnih poslova (gig economy) od 2008. godine dodatno je povećalo društvenu ugroženost mladih. Mladi također čine više od 30% svjetskih migranata i izbjeglica koji u isto vrijeme nerazmjerno trpe i od pandemije i od njenih posljedica – bilo zbog ograničenog kretanja, manjih mogućnosti za zapošljavanje ili povećane ksenofobije u mnogim društvima. Izvještaj u cijelosti možete pročitati na: https://bit.ly/2xChhu2