Dijalog o dvostrukoj materijalnosti na 15. konferenciji o održivom razvoju
Prvi dijalog o dvostrukoj materijalnosti održan je u okviru 15. konferencije o održivom razvoju pod sponzorstvom Oikon d.o.o. – Institut za primijenjenu ekologiju.
15. konferencija o održivom razvoju: 16. studenoga 2023. - World Café: dijalog o dvostrukoj materijalnosti
Prvi dijalog o dvostrukoj materijalnosti održan je u okviru 15. konferencije o održivom razvoju pod sponzorstvom Oikon d.o.o. – Institut za primijenjenu ekologiju koji je pokrenuo ovu inicijativu s ciljem davanja doprinosa razmjeni i unapređivanju stručnih znanja potrebnih za primjenu CSRD-a/ESRS-a u praksi. U organizaciji cjelokupnog bloka posvećenog dvostrukoj materijalnosti, uključujući i istraživanje o (dvostrukoj) materijalnosti i njenoj primjeni među hrvatskih poduzećima, partnerski su sudjelovali HR PSOR, msg global solutions i Oikon. U dijalogu su sudjelovali predstavnici različitih sektora, sudionici 15. konferencije o održivom razvoju.
Razgovaralo se sljedećim tematskim područjima u okviru šest tematskih stolova:
- Na koji način dvostruka materijalnost može/treba unaprijediti komunikaciju s investitorima i omogućiti im kvalitetnije donošenje odluka? „Investitori trebaju informacije koje jasno identificiraju one ESG čimbenike koji utječu na financijske rezultate i trebaju informacije u obliku koji je koristan za donošenje odluka.” (Jebe, 2019).
- Kako osigurati primjenu koncepta dvostruke materijalnosti u praksi: koje je probleme moguće očekivati, kako se poduzeća moraju pripremati, pripremaju li se, što se mora mijenjati i kako – pogotovo u odnosu na GRI-ovu procjenu materijalnih utjecaja?
- Kako istražiti stavove i interese „pogođenih dionika” u procjeni dvostruke materijalnosti? Kako se suočiti s problemom asimetrije informacija? Kako uspostaviti mehanizam koji će omogućiti uzimanje u obzir interesa i stajališta dionika u strategiji i poslovnom modelu poduzeća?
- Kako utvrditi kvalitativne i/ili kvantitativne pragove za utvrđivanje značajnosti negativnih i pozitivnih utjecaja? Kako utvrditi odgovarajuće pragove značajnosti za materijalne rizike i prilike u odnosu na financijske aspekte poslovanja? Kako kvantificirati materijalnost? Koja je uloga umjetne inteligencije u procjeni dvostruke materijalnosti?
- Koja je uloga analize lanca vrijednosti u procjeni dvostruke materijalnosti? U kojoj mjeri uzlazni i silazni lanac vrijednosti mogu utjecati na rezultate procjene dvostruke materijalnosti? Koji su najveći izazovi procjene utjecaja u lancu vrijednosti? Kako od šume prepoznati
- Na koje sve načine ovisnost o prirodnom, ljudskom i drugim vrstama kapitala (resursa) može utjecati na procjenu rizika i prilika poduzeća? Razmatraju li poduzeća i razmatraju li dovoljno svoje ovisnosti o različitim vrstama kapitala? Kako kvantificirati ovisnost o resursima?
Svaki od tematskih stolova imao je svog domaćina koji je bio zadužen za moderiranje razgovora. Moderatori su bili Carmen Gruber, Europska komisija; Mirjana Matešić, HR PSOR, Antonia Banović, msg global solutions; Branimir Hackenberger Kutuzović, SCIOM; Karla Alfier, EY i Andreja Pavlović, Oikon.
Razgovori za svakim stolom trajali su petnaest(ak) minuta, a sudionici su zatim odlazili za neki drugi tematski stol. Tijekom razgovora sudionici i/ili moderatori su zapisivali svoje misli na papirnatim stolnjacima. Razgovori su bili izuzetno dinamični i konstruktivni, a pojedini su sudionici ocijenili da su imali priliku puno naučiti od poduzetnika/ica i kolega/ica o izazovima i iskustvima u analiziranju zahtjeva i primjeni koncepta dvostruke materijalnosti u praksi.
Zaključci
Procjena materijalnosti[1] je početna točka za izvještavanje o održivosti u skladu s ESRS-om. Člankom 19. a stavkom 1. Direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) propisano je da su poduzeća dužna u izvještaje poslovodstva uključiti informacije potrebne za razumijevanje učinka poduzeća na pitanja održivosti te informacije potrebne za razumijevanje kako pitanja održivosti utječu na razvoj, poslovne rezultate i položaj poduzeća. Ovaj pristup izvještavanju o održivosti naziva se i dvostruka materijalnost, odnosno koncept kojim se definiraju kriteriji za određivanje treba li tema ili informacija o održivosti biti uključena u izvještaj o održivosti poduzeća. U matematičkom smislu, dvostruka materijalnost predstavlja ujedinjenje materijalnosti utjecaja i financijske materijalnosti, a ne njihovo sjecište.
[1] Iako u prijevodu Europskih standarda izvještavanja o održivosti prijevod za materiality glasi značajnost u kontekstu i za potrebe izrade ovog sažetka koristi se izraz materijalnost.
Koncept dvostruke materijalnosti izvor je mnoštva pitanja o njegovoj sadašnjoj i budućoj primjeni u praksi. S obzirom na njegov opis u ESRS 1 i zahtjeve (pragovi, kartiranje lanca vrijednosti, dužna pažnja), mnoštvo (novih i često nerazumljivih) izraza (posebno za poduzeća koja po prvi put postaju obveznici pripreme izvještaja o održivosti), prijevod Europske komisije u koji, po svemu sudeći, nisu bila uključena mjerodavna poslovna udruženja, dodatne smjernice EFRAG-a za primjenu dvostruke materijalnosti u praksi, relativno kasni start s pripremama i dubinskom upoznavanju s novim zahtjevima za izvještavanje te daleko veći broj sudionika (stručnih područja) relevantnih za pripremu izvještaja o održivosti) bit će ključno uložiti značajnije napore u praktično pojašnjavanje njegovih pojedinih ključnih aspekata i pronalaženje zajedničkih (na razini sektora i udruženja) mehanizama za rješavanje problema koji će neizbježno pratiti njegovu primjenu u praksi. Primjenu bi olakšali i financijski mehanizmi za pojednostavljeni pristup (su)financiranju s ciljem jačanja internih i/ili angažiranja eksternih kapaciteta te međusektorska suradnja na ispitivanju stavova i interesa dionika (standardizacija na razini sektora bitno bi smanjila pritisak za pojedinačna ispitivanja stavova i interesa dionika i posljedično preopterećenje zahtjevima).
Dodatno:
- Propisi nameću obavezu, ali poduzeća, prije svega, moraju (moći) razumjeti svrsishodnost i opravdanost novih zahtjeva za izvještavanje o održivosti.
- Poduzeća trebaju pratiti nova zakonska rješenja u području održivosti (najave promjena u režimu izvještavanja o održivosti počele su 2018./2019.) i poželjno je unaprijed se pripremati: razumjeti svrhu i utemeljenost pojedinih zakonskih rješenja kako bi se izbjegla zamka "zadovoljavanja forme”.
- Poduzeća imaju razloga biti zbunjena jer često dobivaju različite, a ponekad i kontradiktorne informacije zbog velikog i naglog interesa za sudjelovanje u ovom novom području. Europska komisija također nema jednu jedinstvenu točku sa svim relevantnim informacijama i zahtjevima u pogledu izvještavanja o održivosti. Da bi mogli donositi informirane odluke i prosudbe investitori, poslovni partneri, kupci, dobavljači, nevladine udruge trebaju relevantne i pouzdane informacije koje je moguće usporediti.
- Edukativne i informativne aktivnosti usmjerene na stjecanje znanja i praktičnih vještina potrebnih za primjenu koncepta dvostruke materijalnosti iziskuju kontinuitet u provedbi i određeno vremensko razdoblje. Pritom treba voditi računa o motivima, odnosno vide li poduzeća korist od pripreme izvještaja o održivosti i koncepta dvostruke materijalnosti koja im može pomoći u boljem razumijevanju vlastitih utjecaja, rizika i prilika te konteksta održivosti. U protivnom, utjecaj različitih edukacija će ostati sporadičan i fragmentiran.
U nastavku slijede sažeci razgovora svih tematskih stolova:
Investitori i dvostruka materijalnost
Pripreme za izvještavanje o održivosti
- analiza postojećeg stanja, razrada pokazatelja
- upoznavanje investitora
- analiza rizika radi upravljanja rizicima
- analiza i uključivanje dionika (vjerodostojnost)
Izvješće investitorima (izvještaj o održivosti u okviru izvještaja poslovodstva):
- executive summary
- standardizirani podaci (prema sektoru, veličini kompanije, tipu investitora)
- taksonomija (XPRL) najavljena za ESRS
- transparentnost (sprečavanje green/impact washinga)
- objava metodologije, sirovih podataka, pojašnjenje analize, objave za društvene medije (paket)
- pomak u svjesnosti investitora o održivosti
- kratkoročna vs. dugoročna perspektiva
- strategija održivosti postaje strategija poslovanja, dobit više nije jedini fokus
- prednosti održivosti, etički integritet ulaganja
- investicije u istraživanje i razvoj, pravdanje investicija kroz prizmu održivosti
- pritisak potrošača
- pricing i atraktivnost obveznica (cijene i atraktivnost obveznica tj. dionica formiraju se prema faktoru održivosti, ulaganja u održivost odrazit će se u cijenama i atraktivnosti dionica za ulagače)
- kredibilitet javnih/strateških investitora
Preporuke:
- Edukacija zaposlenika kompanija, revizora i državnih institucija
- CSRD compliance vaučeri (smjer održivost) koje bi osim poduzeća dobivali zaposlenici, revizori, djelatnici državnih službi
- Nagrade za održivost u obliku državnih subvencija
- Standardizacija podataka izvješća po sektoru, određivanje KPI-a za mjerenje ESG-a
- Razjašnjavanje uloga burze, države
- Uklanjanje administrativnih prepreka
Dvostruka materijalnost u praksi
Sudionici smatraju da nemaju dosta znanja, smatraju da neće biti u stanju provesti proces bez pomoći stručnjaka izvan organizacije. Smatraju da su djelomično provodili ovu procjenu kao dio GRI izvještavanja, razlika je što je ona sada obvezna, te što se analiza rizika i prilika (financijska materijalnost) nije adekvatno provodila.
Nedostaje ljudi pravog profila. Osim osoba zaduženih za održivost u organizacijama, problem je što ostatak zaposlenika koji trebaju sudjelovati u procesu nema baš nikakvih znanja o održivom razvoju. Postoji također strah od transparentnosti što također treba rješavati edukacijom. Pokazuje se potreba za informatizacijom kako bi se osigurala kvaliteta podataka koji se prikupljaju.
U poduzećima se očekuju velike reorganizacije kao i značajne nadopune stručnim kadrom i znanjima kako bi se ovi procesi mogli adekvatno provoditi. Naglašena je važnost kvantifikacije odnosno standardizacije rizika koja bi pomogla boljem angažmanu uprave na temama održivosti. Smatraju da su konzultacije s dionicima vođene i prije, ali ne na zadovoljavajućoj razini. Na primjer, investitori nisu prepoznati kao jedni od dionika koje treba uključiti u konzultacije o određivanju dvostruke materijalnosti.
Preporuke:
- Edukacija, edukacija, edukacija, ali i uvođenje održivog razvoja u najšire obrazovanje na svim razinama.
- Informatizacija
- Reorganizacija struktura upravljanja i nova znanja
- Uvođenje benchmarka – ocjenjivanja izvještaja bi pomoglo podići kvalitetu istih, ali i procesa koji stoje iza njih.
Stajališta i interesi dionika
Sažeci i problematika podtema
- mapiranje i ponderiranje važnosti dionika
- postojeće metode mapiranja dionika (identificiranje dionika prateći service blueprint, stvaranje persona za različite skupine dionika za bolje utvrđivanje horizonta očekivanja te sukladno tome prilagođavanje procesa pristupa, formata, jezika i slično)
- proširenje znanja o (sociološkim) metodama utvrđivanja važnosti dionika, od klasičnih metoda prema ekonomskim kriterijima, kriterijima značaja, konkurentnosti do metoda kao što je Social ROI
- edukacija dionika
- adresiranje problematike (ne)znanja dionika o održivosti općenito te o specifičnim temama kao što je materijalnost
- kompleksan, često nerazumljiv i nepristupačan jezik i terminologija koja se koristi u adresiranju tema održivosti
- manjak vremenskih i ljudskih resursa u kompanijama potrebnih za adresiranje ove problematike
- dijalog s dionicima
- proširenje/poboljšanje kanala i formata interakcije s dionicima; korištenje novih tehnologija (AI,...) / društvenih mreža
- izazov ostvarivanja angažmana dionika, osobito u kontekstu rastućeg broja kompanija obuhvaćenih obvezom izvještavanja i definiranja materijalnosti
- pitanje kvalitete podataka prikupljenih od strane pojedinih skupina dionika
- mišljenje i interesi dionika u formiranju poslovnih procesa/strategije kompanije
- osiguravanje sljedivosti pretpostavki (traceability of assumptions) pri formiranju zaključaka i ponderiranju materijalnih tema na temelju podataka prikupljenih od dionika (osobito s obzirom na zahtjev CSRD-a o reviziji objava o održivosti)
- definiranje adekvatnih formi interakcije s dionicima s ciljem vrednovanja sugestija, interesa i stajališta dionika u poslovnim procesima
Preporuke:
- Raditi na jasnom utvrđivanju horizonta očekivanja u pogledu znanja različitih skupina dionika i prema tome prilagoditi i pojednostavniti terminologiju koju koristimo u komuniciranju ili educiranju dionika o održivosti
- Unutar i međusektorska suradnja na standardizaciji formi ispitivanja mišljenja dionika o materijalnosti i/ili osiguravanje kvalitetnih i provjerljivih podataka od strane istih/zajedničkih dionika (posredstvom HRPSOR-a?)
Utvrđivanje pragova dvostruke materijalnosti
- Razumijevanje koncepta materijalnosti
- Materijalnost se u poslovnom kontekstu odnosi na značaj informacija koje mogu utjecati na odluke dionika. Ovo uključuje kako financijske tako i nefinancijske aspekte.
- Kvalitativni i kvantitativni pragovi
- Kvalitativni pragovi uključuju procjenu utjecaja na reputaciju, zadovoljstvo klijenata, radnička prava i okoliš. Ova procjena zahtijeva razumijevanje konteksta industrije, očekivanja dionika i trenutnih društvenih trendova. Za kvantitativne pragove, organizacije često koriste postotne ili numeričke vrijednosti da bi odredile značajnost. Na primjer, postotak prihoda ili dobiti koji se može pripisati određenom riziku ili prilici.
- Integracija u financijsko izvješćivanje
- Važno je povezati materijalne rizike i prilike s financijskim performansama što može uključivati procjenu potencijalnog utjecaja na prihod, troškove, imovinu i obveze.
- Procjena značajnosti
- Procjena značajnosti zahtijeva balansiranje između kvantitativnih i kvalitativnih čimbenika pri čemu je važno uzeti u obzir dugoročne i kratkoročne perspektive, kao i moguće kumulativne učinke.
- “Dvostruka materijalnost je umjetnost”
- Unatoč postojanju različitih okvira i alata koji bi trebali pomoći u procjeni materijalnosti, (GRI, SASB, TCFD, ESRS) oni ne pružaju praktično primjenjivu metodologiju
- Uključivanje dionika
- Funkcionalna i svrsishodna procjena elemenata dvostruke materijalnosti nije moguća bez utvrđivanja pragova za što je nužno aktivno uključivanje mnogih dionika, uključujući investitore, zaposlenike, dobavljače, kupce i zajednicu.
- Prilagodba i fleksibilnost
- Pragovi značajnosti trebaju biti prilagodljivi i revidirani periodično kako bi odražavali promjene u poslovnom okruženju i društvenim normama.
- Suočavanje s neizvjesnostima.
- U mnogim slučajevima, može biti teško precizno kvantificirati materijalnost, stoga je važno prihvatiti određenu razinu neizvjesnosti i koristiti najbolje dostupne informacije za donošenje odluka.
Preporuke
- Edukacija
Edukacija zaposlenika, revizora i državnih institucija o održivosti te o ključnim aspektima nužnim za nefinancijska izvješćivanja kao što je npr. društvena odgovornost poduzeća (CSR, Corporate Social Responsibility).
- Nagrade
Državne subvencije i nagrade za održivost.
- Standardizacija podataka
Standardizacija izvješća po sektoru, određivanje KPI-a (Key Performance Indicators) za mjerenje čimbenika održivosti.
- Definiranje i procjena uloga
Uloga države u regulaciji i promicanju održivosti i uklanjanje administrativnih prepreka u svrhu olakšavanje procesa izvješćivanja i analize.
- Uređenje podatkovne infrastrukture
Uređena i standardizirana podatkovna struktura u prostornim okvirima tržišta uvelike olakšava sve postupke i procese kvantificiranja dvostruke materijalnosti te primjenu AI tehnologije.
Preporuke:
Utvrđivanje pragova značajnosti za materijalne rizike i prilike zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje kvalitativne i kvantitativne analize te aktivno uključivanje dionika i kontinuiranu edukaciju. Balansiranje između kratkoročnih i dugoročnih ciljeva, transparentnost i objektivnost te prilagodba industrijskim i tržišnim uvjetima ključni su za uspješno upravljanje materijalnošću u poslovanju. Uređena i standardizirana podatkovna struktura u prostornim okvirima tržišta uvelike olakšava sve postupke i procese kvantificiranja dvostruke materijalnosti te primjenu AI tehnologije što između ostalog osigurava međusobnu usporedivost održivosti različitih tvrtki.
Važnost analize lanca vrijednosti
Sažeti zaključci i problematika svih grupa sudionika:
- Pitanje kako pristupiti analizi svog lanca vrijednosti, postavilo se pitanje utvrđivanja i prioritiziranja dionika i tko su uopće ključni dionici
- Kako se suočiti s internim i eksternim otporom spram analize lanca vrijednosti, osobito u kontekstu (najčešće) CFO-a koji ne žele „uznemiravati“ dobavljače i nametati im nove uvjete
- Što učiniti ako se zbog neispunjavanja uvjeta ispostavi da treba prekinuti suradnju s nekim od dobavljača, a on je jedini s kojim surađujemo? Što ako partneri ne žele pristati na naše uvjete, a bez njih trpi poslovanje? Kad pristati na kompromis?
- Kako osigurati da dobavljači i partneri u lancu vrijednosti osvijeste željene vrijednosti, tako da se suradnja nastavi? Problematika edukacije i na kome je odgovornost za nju – na korporacijama, javnom sektoru ili svima?
- Povjerenje između dionika ključno da bi se omogućila i nastavila suradnja s partnerima
- Komunikacija i partnerski odnosi koji se postupno grade donose dugoročnu vrijednost, korist i uspješni su
- Problematika podataka koji su uglavnom nedostupni i neprovjerljivi, osobito u kontekstu podizvođača i daljnjih razina dionika u lancu vrijednosti (tier 2, 3 i dalje)
- Pitanje verifikacije podataka – bi li to trebala svaka kompanija za sebe svake godine ili se nameće potreba za suradnjom unutar sektora?
- Kako ublažavati rizike koji proizlaze iz lanca vrijednosti – prvenstveno reputacijski
- Sagledavanje opsega 3 slično/pomoć u analizi lanca vrijednosti – povezano s edukacijom manjih dobavljača i partnera u lancu jer oni ne raspolažu podacima i ne razumiju ih, ali korporacije mogu preuzeti trošak pribavljanja podataka te kroz edukaciju raditi na osnaživanju partnera
- Pitanje financiranja održivih dobavljača i partnera u lancu vrijednosti – kako im omogućiti prijelaz na održivo?
- Javnu nabavu neki vide kao rizik zbog ograničenja u propisivanju kriterija održivosti, drugi je vide kao priliku za razvoj i uvjetovanje održivosti u budućnosti
Preporuke:
- Edukacija obveznika izvještavanje
- Edukacija i podizanje svijesti partnera unutar lanca vrijednosti
- Suradnja unutar sektora kako bi se usmjerilo na osiguravanje kvalitetnih i provjerljivih podataka od strane istih/zajedničkih dobavljača i drugih partnera
- Otvorena i transparentna komunikacija na svim razinama da svi shvate kako je većina na početku i da je poželjno razmjenjivati iskustva te učiti jedni od drugih
Uloga resursa u procjeni rizika lanca vrijednosti
Poslovni modela poduzeća, ovisno o sektoru djelovanja, ovise o različitim vrstama resursa. Ove su ovisnosti izvori različitih rizika i prilika u cijelom lancu vrijednosti. Sudionici tematskog stola prepoznali su sljedeće vrste ovisnosti koje u bitnome već utječu i nastavit će utjecati na njihove poslovne modele:
- Ljudi (radnici)
- Mnoga se poduzeća već sada suočavaju s:
- (Kroničnim) nedostatkom dovoljnog broja (kvalitetnih) radnika zbog čega se javlja potreba za zapošljavanje stranih radnika. Njihovo zapošljavanje, koliko da je rješenje, prate problemi prevladavanja jezičnih i kulturoloških razlika i nameće zahtjeve za raznolikošću i edukacijom. Isto tako, u situaciji manjka radnika rastu zahtjevi na preostale radnike, pri čemu je sve veći raskorak u tome što menadžment misli da radnici trebaju i moraju i što radnici mogu.
- Nedostatkom radnika s odgovarajućim područjima stručnosti i znanjima za provedbu ESG-a.
- Fluktuacijom radnika.
- Radnika s odgovarajućim područjima stručnosti i znanjima za provedbu ESG-a, uključujući i primjenu različitih tehnoloških rješenja za prikupljanje i analizu podatka.
- Starenjem radnika.
- Prirodni resursi
- Izdvajaju se sljedeće ključne ovisnosti:
- Ovisnost o vodi (moru): raspoloživost, cijena, zagađenje
- Ovisnost o prostoru: zauzeće prostora (ograničenja u daljnjem razvoju)
- Ovisnost o klimi: suše i vremenske nepogode, smanjenja plodnost tla, podizanje razine mora, zagrijavanje
- Ovisnost o bioraznolikosti i dobrog stanja okoliša (zaštite baze resursa)
Generalno, na samim smo počecima razmatranja ovisnosti o prirodnim i društvenim resursima kao izvora financijskih posljedica za poduzeće (u pravilu na srednji i dugi rok.) U slučaju ovisnosti o ljudima, poduzeća djeluju na kratki rok, prevladavajući probleme u trenutku. Dodatno, ovisnosti se tek trebaju početi razmatrati u kontekstu procjene utjecaja, rizika i prilika poduzeća.
Preporuke:
Sektorska suradnja omogućila bi definiranje ključnih sektorskih ovisnosti o pojedinim resursima za lakšu primjenu sektorskih tematskih standarda (okoliš, društvo) i smanjila pritisak na poduzeća.